sastavni spoj

См. также в других словарях:

• ingredijent — ingredìjent m <G mn nātā> DEFINICIJA sastavni dio, komponenta, kemijski element ili spoj koji čini s drugima neku cjelinu; dodatak, ingredijencija, primjesa, sastojak, začin ETIMOLOGIJA lat. ingrediens: koji ulazi, sastavni ← ingredi: ući,… …   Hrvatski jezični portal

• ingredìjent — m 〈G mn nātā〉 sastavni dio, komponenta; kemijski element ili spoj koji čini s drugima neku cjelinu; sastojak, dodatak, primjesa, začin, ingredijencija ✧ {{001f}}lat …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

• kàrika — ž 〈D L ici, G mn kȁrīkā〉 1. {{001f}}sastavni dio lanca; biočug, obruč, prsten, alka 2. {{001f}}pren. a. {{001f}}element bez kojeg se ne može stvoriti zaključak [∼ koja nedostaje] b. {{001f}}jedinica u kakvoj cjelini [važna ∼ u lancu] 3.… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

• òktān — m 〈G oktána〉 1. {{001f}}kem. bezbojan, hlapljiv i zapaljiv spoj ugljika i vodika u više izomernih oblika, sastavni dio nafte i benzina, koristi se za pogon strojeva; zasićeni ugljikovodik 2. {{001f}}razg. oktanski broj, {{c=1}}usp.… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

• oktan — òktān m <G oktána> DEFINICIJA 1. kem. C8H18, bezbojan, hlapljiv i zapaljiv spoj ugljika i vodika u više izomernih oblika, sastavni dio nafte i benzina, koristi se za pogon strojeva; zasićeni ugljikovodik 2. razg. oktanski broj, usp.… …   Hrvatski jezični portal

• karika — kàrika ž <D L ici, G mn kȁrīkā> DEFINICIJA 1. sastavni dio lanca; alka, biočug, obruč, prsten 2. pov. praznine u znanju o evoluciji čovjeka bez kojih je nejasan razvoj od čovjekolikih majmuna do Homo sapiensa 3. pren. a. element bez kojeg… …   Hrvatski jezični portal

• pirol — pìrōl m (G piróla) DEFINICIJA kem. peteročlani heterociklički aromatski spoj, C4H5N, bezbojna uljasta tekućina; sastavni dio klorofila, hemoglobina, indiga i bilirubina ETIMOLOGIJA piro + ol …   Hrvatski jezični portal

• timol — tìmōl m <G timóla> DEFINICIJA farm. bezbojni kristalni spoj C10H13OH, karakteristična mirisa, sastavni dio eteričnog ulja timijana (majčine dušice); služi za dezinfekciju i za suzbijanje dječjih glista ETIMOLOGIJA v. timijan + ol …   Hrvatski jezični portal

• histamin — histàmīn m <G histamína> DEFINICIJA kem. C5H9N3, fiziološki aktivan spoj lokalnog i općeg djelovanja; nastaje razgradnjom aminokiseline histidina kod raznih alergijskih oboljenja; sastavni je dio otrova nekih insekata ETIMOLOGIJA konstr., v …   Hrvatski jezični portal